Rezolucija Vijeća Europe 2361: Cijepljenje protiv COVIDA-19 nije obavezno i nitko na donošenje odluke ne smije vršiti politički, socijalni ili drugi pritisak

Rezolucijom Vijeća Europe usvojenom 27. siječnja 2021. godine određeno je da sve države članice Vijeća Europe uspostave programe nadoknade štete od ozljeda uzrokovanih COVID-19 cjepivom; informiraju svoje građane o tome da cijepljenje NIJE obvezno i da nitko na njih ne smije vršiti politički, socijalni ili drugi pritisak da se cijepe, ako to sami ne žele; osiguraju da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što nije cijepljen zbog mogućih zdravstvenih rizika ili zato što ne želi biti cijepljen; distribuiraju transparentne informacije o sigurnosti i mogućim nuspojavama cjepiva.

Vijeće Europe (engleski: Council of Europe, francuski: Conseil de l’Europe, njemački: Europarat) je međunarodna organizacija 47 država članica šire europske regije, čiji su glavni zadaci jačanje demokracije, zaštite ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu. Najveći doseg Vijeća Europe ogleda se u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, potpisanoj 1950. godine, i koja služi kao osnovni pravni dokument Europskom sudu za ljudska prava. Hrvatska je potpisala sporazum o primanju u Vijeće Europe 6. studenoga 1996. Danas Vijeće Europe okuplja 47 zemalja članica, s oko 800 milijuna ljudi, te surađuje s mnogim drugim organizacijama, posebice s Europskom unijom i Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju. Vijeće Europe čine dva glavna tijela: Odbor ministara, Parlamentarna skupština te tri institucije: Europski sud za ljudska prava, Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Europe i Povjerenik za ljudska prava. Na čelu Tajništva Vijeća Europe je Glavni tajnik Vijeća Europe.

Na petom zasjedanju Vijeća Europe 27. siječnja 2021. godine, usvojena je 2361 rezolucija pod naslovom Covid-19 cjepiva: etička, pravna i praktična razmatranja u kojoj se detaljno obavještava, sve građane Europske unije i ostale zemlje potpisnice Konvencije, o temi koja u zadnjih nekoliko mjeseci ne silazi s medijskih naslovnica.

U vremenu u kojem živimo izloženi smo brojnim neprovjerenim informacijama i poluinformacijama, kao i nepotrebnim informacijama kojima nas se bespotrebno uznemirava. Isto tako diktiraju nam se nerazumne, kontradiktorne i najčešće kontraproduktivne mjere koje nemaju podlogu u visokoj znanosti, kojima se ograničavaju i krše osnovna ljudska prava i slobode, ozljeđuje nas se i ponižava, a sve to navodno u cilju neodređeno duge borbe protiv samo jedne od tisuće bolesti kojima smo kao ljudska bića od pamtivijeka izloženi. U gomili informacija teško je doprijeti do onih bitnih i istinitih koje su često cenzurirane, a o njima bismo trebali znati sve jer je za odgovornu odluku koja se tiče našeg zdravlja i zdravlja naše djece posebno važno biti dobro informiran i poznavati prava koja nam pripadaju.

U pozitivnom pravu neznanje nije opravdanje.

Rezolucija Vijeća Europe s originalnim naslovom: Covid-19 vaccines: ethical, legal and practical considerations donijela je sasvim jasne upute kojih se trebaju pridržavati sve države članice. Kako sam naslov govori, rezolucija upućuje na etičke, pravne i praktičke smjernice u vezi s cijepljenjem protiv COVIDA-19. U Rezoluciji stoji kako je golem izazov za globalnu primjenu sigurnih cjepiva za COVID-19 i koliko su ona važna da bi se suzbila pandemija. Provest ćemo vas kroz samo neke od članaka koje smatramo iznimno bitnima u vremenu kada se javno najavljuje mogućnost da bi cijepljenje za COVID-19 moglo biti obavezno i/ili uvjetovano određenim ograničenjima. One koje zanima i ostalo navedeno u Rezoluciji, mogu preko poveznice gore ili na kraju teksta doći do originala na engleskom jeziku.

U članku 4. stoji sljedeće:

“Da bi cjepiva bila učinkovita, presudno će biti njihovo uspješno administriranje i dovoljan unos. Međutim, brzina kojom se cjepiva razvijaju može predstavljati težak izazov za izgradnju povjerenja u njih….“

U članku 6. stoji sljedeće:

“….Bioetičari i ekonomisti se uglavnom slažu da bi osobe starije od 65 godina i osobe mlađe od 65 godina s težim zdravstvenim stanjem, koje su izložene riziku od težih bolesti i smrti, zdravstveni radnici (posebno oni koji usko surađuju s osobama koje su u rizičnim skupinama ) i zaposleni u ključno-kritičnoj infrastrukturi, trebale dobiti prioritetni pristup cijepljenju. Ne treba zaboraviti djecu, trudnice i dojilje za koje za sada cjepivo nije odobreno .”

U nastavku je objašnjena važnost imunizacije cijepljenjem uz stvaranje i primjenu sigurnih i sveobuhvatnih cjepiva, kojima se ne smije zanemariti ono najbitnije, temeljna ljudska prava. Članak 7. s brojnim dodacima nam je najzanimljiviji jer propisuje pitanja kvalitete, kontrole, nadzora, korupcije i pogodovanja, slobode izbora, obaveze i nadoknade štete od ozljeda uzrokovanih cijepljenjem, stoga ga pogledajmo:

U članku 7. stoji sljedeće:

Znanstvenici su u rekordnom vremenu napravili izuzetan posao. Sada je na vladama da djeluju. Skupština podržava viziju glavnog tajnika Ujedinjenih naroda da cjepivo protiv COVIDA-19 mora biti globalno javno dobro. Imunizacija mora biti dostupna svima, svugdje. Skupština stoga potiče države članice i Europsku uniju da:

Članak 7.1 s obzirom na razvoj cjepiva Covid-19:

• Članak 7.1.1. osiguraju kvalitetna ispitivanja koja su razumna i provode se na etičan način u skladu s relevantnim odredbama Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: konvencije o ljudskim pravima i biomedicini (ETS br. 164, Oviedo konvencija) i njezinog Dodatnog protokola o biomedicinskim istraživanjima (CETS br. 195), a koji postupno uključuje djecu, trudnice i dojilje;

• Članak 7.1.2. osiguraju da regulatorna tijela zadužena za procjenu i odobrenje cjepiva protiv COVIDA-19 budu neovisna i zaštićena od političkog pritiska;

• Članak 7.1.3. osiguraju da se poštuju relevantni minimalni standardi sigurnosti, učinkovitosti i kvalitete cjepiva;

• Članak 7.1.4. uvedu/provedu učinkovite sustave za nadzor cjepiva i njihove sigurnosti nakon uvođenja u opću populaciju, također s ciljem praćenja njihovih dugotrajnih učinaka;

• Članak: 7.1.5. uspostave neovisne programe nadoknade štete od ozljeda uzrokovanih cjepivom kako bi se osigurala nadoknada za pretjeranu štetu i štetu od ozljeda koje su posljedice cijepljenja;

• Članak 7.1.6. obrate posebnu pozornost na moguću unutrašnju trgovinu od strane farmaceutskih rukovoditelja ili farmaceutskih tvrtki koje se neopravdano obogaćuju na teret javnog troška, provodeći preporuke sadržane u Rezoluciji 2071 (2015.) o javnom zdravlju i interesima farmaceutske industrije: kako zajamčiti primat interesa javnog zdravlja?

• Članak 7.3.1. osiguraju da su građani informirani o tome da cijepljenje NIJE obvezno i da nitko ne vrši politički, socijalni ili drugi pritisak da se cijepe, ako to sami ne žele;

• Članak 7.3.2. osiguraju da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što nije cijepljen zbog mogućih zdravstvenih rizika ili zato jer ne želi biti cijepljen;

• Članak 7.3.3. distribuiraju transparentne informacije o sigurnosti i mogućim nuspojavama cjepiva, radeći i regulirajući platforme društvenih medija kako bi se spriječilo širenje dezinformacija;

• Članak 7.4.3. osiguraju da se želje djece pravilno uzimaju u obzir u skladu s njihovom dobi i zrelosti; gdje se djetetov pristanak ne može dati, osigurajte da je sporazum proveden u drugim oblicima i da se temelji na pouzdanim i dobi prikladnim informacijama;

• Članak 7.4.4. podrže UNICEF u naporima da isporuči cjepiva od proizvođača koji imaju ugovore s COVAX Facility onima kojima su najpotrebnija;

Članak 7.5 s obzirom na osiguravanje praćenja dugoročnih učinaka cjepiva COVID-19 i njihove sigurnosti:

• 7.5.1 osiguraju međunarodnu suradnju za pravovremeno otkrivanje i rasvjetljavanje bilo kakvih sigurnosnih signala putem globalne razmjene podataka u stvarnom vremenu o štetnim događajima nakon imunizacije (AEFI);

• Članak 7.5.2. koriste potvrde o cijepljenju samo u svrhu koja im je predviđena, za praćenje učinkovitosti cjepiva, potencijalnih nuspojava i štetnih događaja;

• 7.5.3 eliminiraju sve praznine u komunikaciji između lokalnih, regionalnih i međunarodnih tijela javnog zdravstva koja rade s AEFI podacima i prevladati slabosti u postojećim mrežama zdravstvenih podataka;

• 7.5.4 približe farmakovigilanciju zdravstvenim sustavima;

• 7.5.5 podupru novo istraživanje adversomics-a koje proučava inter-individualne varijacije reakcije na cjepivo na temelju razlika u urođenom imunitetu, mikrobiomima i imunogenetikama.

I za kraj članak 8. u kojem stoji sljedeće:

Pozivajući se na Rezoluciju 2337 (2020.) o demokracijama suočenima s pandemijom COVIDA-19, Vijeće Europe ponovno potvrđuje da, kao temeljne demokratske institucije, parlamenti moraju i dalje igrati svoju trostruku ulogu predstavljanja, zakonodavstva i nadzora u pandemijskim okolnostima. Vijeće stoga poziva parlamente da izvršavaju ove ovlasti, prema potrebi, također u pogledu razvoja, dodjele i distribucije cjepiva protiv COVIDA-19.

Upute koje smo ovdje predstavili donijelo je nezavisno međunarodno tijelo čiji je najveći doseg Konvencija o ljudskim pravima, a koje između ostalog predstavlja i Europski sud za ljudska prava, koji neposredno surađuje s Europskom unijom. U uputama je jasno navedeno koji su osnovni principi preko kojih se ne smije prijeći u pogledu razvoja, dodjele i distribucije cjepiva protiv COVIDA-19 s obzirom na temeljna ljudska prava propisana navedenom Konvencijom.

Izvor: https://pace.coe.int/en/files/29004/html